Odigrava li se ovakav mitski slovenski ritual i danas u selima oko leskovačke Morave? Smatra li narod i dalje da je dunja (gunja, tunja, kutina, mrkatunja, ili latinski Pirus cydonis) erotska voćka koja u verovanjima često ima značaj jednak jabuci i krušci? Znaju li ljudi da treba da se ispravi stari grčki mit da Paris lepoj Jeleni nije dao jabuku (razdora) i izazvao Trojanski rat već – dunju?
(O mitskoj simbolici i ulozi dunje u narodnoj medicini vidi okvir „Od božićnog praseta do ormana“.)
Postojbina tog žutog i krupnog, tvrdog i mirišljavog ploda, jeste Mala Azija. U Jermeniji i Iranu, u svom zavičaju, i danas raste divlja, u prirodi, a i kod nas uspeva, a posle branja obitava na ormanu, odakle u svakom domu širi miris tajni detinjstva. Ako zalutate u šumama severnog Irana, naići ćete na samonikli grm ili drveće dunje, cvetova bele ili ružičaste boje. Kad je vlaga visoka, plod može biti veoma veliki, a kad se zaliva, poraste čak i do dva kilograma. Srećni pastiri na prostorima između Kaspijskog i Crnog mora, u takozvanoj Kavkaskoj regiji, idu po dunje kao po bilo koje druge šumske plodove.
A plansko odgajanje dunje započelo je u Mesopotamiji, na području današnjeg severnog Iraka. Putujući morima, dunja je preko Italije stigla u Evropu i do naših krajeva, gde dobro uspeva.
Ta krupna voćka prvi put se u dokumentima pojavljuje u spisima o grčkim svadbenim običajima iz šestog veka pre Hrista. I tada je bila deo rituala u kojem je smatrana simbolom plodnosti i bila posvećena boginji ljubavi. Navodno su trudnice morale često da je jedu da bi rodile sinove!
Decu nije potrebno ubeđivati da jedu dunju zbog njene višestruke koristi po organizam. I bez tog razloga, današnji odrasli ljudi teško će zaboraviti i uvek će čeznuti za maminim kitnikesom, kiselkasto-slatkom poslasticom koja na nemačkom znači sir od dunja. Kitnikes je, pre svih industrijskih slatkiša, bio najslađa dečja zabava. Mame su dugo kuvale i mešale zlatno-žućkastu masu, i kad bi bila gotova, nalivale su je u modle u obliku ribica, žirova, trouglova, listova, pa sklanjale u hladne ostave. Ako koja majka ili tetka nisu stigle da ga spreme u kasnu jesen, onda bi se kitnikes kupovao po retkim strarinskim poslastičarnicama. Takva jedna bila je poslatičarnica Lubardić u Beogradu, na uglu ulica Mišarske i Svetozara Markovića, u kojoj je, iz ogromnih tegli na policama, sve mirisalo na pravu vanilu u šipki, donetu negde iz Meksika, i na slatki kitnikes.
Pravo je industrijsko čudo što je to, tako ukusno i korisno voće, danas toliko zapostavljeno. Sve je manje stabala, nešto više ih se beleži u Vojvodini, pa ih Beograđani mogu s jeseni naći najviše na zemunskoj pijaci, a industrijske prerađene dunje u vidu slatkog, marmelade ili voćnog soka od dunja gotovo da nigde nema.
Inače, dunja je voćka oporog ukusa, tvrda, skuplja usta, te se retko jede sveža, već se od nje u kućnom izvođenju spremaju sulc, marmelada, kompoti, slatko, razni slatkiši, i naravno, već proslavljeni kitnikes. A kako se dunje dele na okruglaste i duguljaste (mangupi ih porede sa ženskim zadnjim delom), od okruglih se pravi slatko, a od duguljastih sulc, sir, marmelada, rakija, liker s vinom... Najbolje dunje za zimnicu stižu u oktobru i novembru.
I to nije sve; maštoviti kuvari mogu od dunje da naprave izvanredna variva s mesom, mogu da ih prže u testu ili peku u rerni. Nešto je domaća tradicija, a mnogi recepti tog tipa dolaze iz persijske i jermenske kuhinje.
No, ni mi nismo imuni na ukus niti na asocijacije koje izaziva taj plod. Osim što se u Srbiji devojčicama daje ime Dunja, što siromašne babe u kecelji donose po jedan mirišljavi plod na poklon, što žutim dunjama rokeri pevaju pesme, ima i kafana (u Beogradu, na primer), kao i na Zlatiboru (Miris dunja), gde vlasnici time iskazuju ljubav prema tom voću.
Dunja sadrži 14 odsto ugljenih hidrata, 0,5 odsto belančevina i oko 0,4 odsto masti i dva odsto celuloze, koja ne može da se svari, ali je važna za normalan rad creva. Ima vitamine C, B1, B2, B12, provitamin A i minerale kalijum, kalcijum, natrijum, fosfor, magnezijum, gvožđe i bakar. Ima i pektina. Pečene i kuvane dunje odlično su sredstvo protiv podrigivanja i kod bolesti jetre i žuči. Na Zapadu se protiv dosadnih i upornih proliva deci daje sok od dunje. I nezaslađeni kompot pomaže protiv proliva. Čaj od ploda pije se kod problema s disanjem, promuklosti, kašlja i bronhitisa. Sok od dunje služi kao prijatan i lekovit napitak koji osvežava i jača sluzokožu usta, želuca i creva.
Dunja leči anemiju. Sluz od dunjinih semenki leči dekubitus, rane koje nastaju od dugotrajnog ležanja, i opekotine. Dobar su oblog za upaljene oči i otvorenu raspucalu kožu, naročito na bradavicama dojki.
Dobra za dijete
Dunje imaju malo kalorija, 62 kcal u 100 g voća, pa se preporučuju za skidanje neželjenih kilograma. Najbolje je da se u tom slučaju jedu pečene u rerni i bez šećera, a ko ne može da izdrži, može da im doda malo meda. Sadržaj voćnih kiselina i prirodnih šećera daje pečenoj dunji posebnu aromu.
Od božićnog praseta do ormana
U magijskim ritualima dunja važi za simbol ljubavi i sreće, plodnosti, pameti, lepote, postojanosti i neprolaznosti. U antičkim legendama, dunjom su bogovi odreÐivali sudbine. Ona je bila plod Afrodite i Gaje.
Veselin Čajkanović u „Rečniku seoskih narodnih verovanja o biljkama“, naglašava, kao i kod Grka, njen erotički značaj, zbog čega se upotrebljava u ljubavnim vradžbinama. Devojke, ako žele da ih momci vole, treba da medom namažu listove dunje i da ih nose sa sobom. Dunja se često spominje u svadbenim i ljubavnim pesmama, i to uvek metaforički i simbolički.
Tradicija je, piše Čajkanović, da se dunja stavlja u usta božićnoj pečenici.
Dunju ne valja mirisati jer će brzo istruliti.
U narodnoj medicini dunja se, piše dalje, upotrebljava protiv srdobolje; kašlja i sipnje (kuvano seme), treba je kuvati u maslu i pojesti je, a sok popiti; gušobolje, vrućice, provora (semenke skuvane u vodi), kad ispucaju bradavice na ženskoj dojci (samlevena zrna). Nju jedu žene kad hoće da urede menstruaciju. Naročito je lekovita dunja koja je bila u glavi božićne pečenice. Inače, dunja se rado nosi bolesnicima kao ponuda.
Izraz „rakita koja raÐa dunju“ označava u narodnoj poeziji ono što ne može biti, kao kad se kaže da na vrbi rodi grožđe.
Udruženje Žene i vino izdalo je ovaj dnevnik kako bi olakšali vinarima i amaterima da svoje beleške o vinu “drže pod kontrolom”, na jednom mestu.
Do dolaska Green Velvet-a, legende svetske elektro scene ostalo je još tri dana, a ulaznice za Heineken Lovefest Fire su gotovo rasprodate!
U dobroj atmosferi, nazdravilo se poslovnim uspesima i rezultatima GI Group-e.
Od otvaranja do danas ugostio je više od 65 hiljada gostiju iz svih delova sveta.